Na trenutak mi se ucinilo da je Sarajevo ponovo nase.Sastajali smo se svaki dan u
12 sati na " Hipi klupi " kod Parkuse. Kao nekad, kao prije 4o godina.Bilo nas je
puno, bili smo razdragani i sretni, raspolozeni, nasmijani.Dosli smo da se vidimo
iz Slovenije , iz Zagreba, iz Beograda, iz Njemacke , iz Francuske,Italije,Amerike,Kanade,Malte,Spanije....Dosli
smo, uzeli i zaustavili vrijeme, sreli drage drugove i prijatelje, djacke simpatije,
stare ljubavi. A price, price su se nastavile. Kao da smo ih juce prekinuli. Prici
i zezanju nije bilo kraja.
Onda poslije Parkuse, razmilili smo se po nasem gradu.
Bilo nas je svugdje : na izlozbama, u pozoristu, u Pivnici, kod Bibana, na Carsiji,
u Zelenoj Dolini, u Maloj Basti , u Broadway-u, u Amerikancu. Tih dana ponovo smo
bili sretni u nasem Sarajevu. Bilo je uzbudljivo. Ja sam uzivao.Evo gledam slike,
bas je bilo super. Jedino sam bio razocaran sto iz mog razreda nije doao skoro niko.
Dos'o je Baja i Branka.Ostali ili nisu mogli ili nisu znali ili nisu htjeli.Steta
, stvarno mi je zao.
Branka nije mogla doci na svecanu veceru, tako da smo ostali
samo Baja i ja.No onda su nas pozvala nasa dobra raja iz IV 4, tako da smo nas dvojica
isli s njima navece u " malu Bastu ". Tamo je tek bilo super.Pricali smo , pjevali,
zezali se.Andjo je bio najsraspolozeniji. Animirao je raju i pravio atmosferu.Amir
je bio svugdje , pricao sa svakim i zezo se. U neka doba Drasko je narucio pjesmu.
Svi smo pjevali. Drasko i Amir najjace, Toda je pjevo refrene, Baja je isto pjevo
, al u sebi, svi smo pjevali.
Kaze Gangi:" Sinoc sam sjedio i pravio spisak pjesama
koje cemo veceras pjevati, i mozes misliti, zaboravio ga kuci". Da li od uzbudjenja,
pobrkanih osjecaja, umora ili vina, ni ja se nisam mogao sjetiti ni jedne pjesme.
Vozeci se drugi dan prema Njemackoj, prebirao sam po emocijama, mislio na protekle
lijepe dane , na raju , na moj razred koji nije dosao, i onda sam se sjetio par pjesama
koje smo mogli svi zapjevati, koje svi znamo i svi volimo. E , steta,bas dobre pjesme,svi
ih vole.Svi bi se ispjevali i napravili bi super raspolozenje. Bas steta. Vala, gje
se sinoc ne sjetih.
Odjednom mi je postalo jasno. To sa pjesmama je u stvari isto
kao i sa dolaskom na proslavu mature. Sinoc se nisam mogao sjetiti pjesama: zao mi
je, ali je sada kasno. Jucerasnja noc se ne moze vratiti. Proslava mature je bila
divna.Bila je to proslava 40. godisnjice Mature. Mog razreda nije bilo. Ko nije dosao,
neka zali, a ko ne zali , nek vala nije ni dosao.
Brano Santak
